Kajak klub "Moraca"

(škola kajaka 3)

UVOD

Eskimski obrat je obavezni sastavni deo tehnike veslanja na divljoj vodi, s kojim je moguće potpuno iskoristiti prednost čvrstog sjedenja u zatvorenom plovilu. Dobro uvježban, eskimski obrat vam nudi potrebnu sigurnost i samopouzdanje neophodno za savladavanje i najnemirnijih vodenih tokova, gdje usljed gubitka ravnoteže može doći do prevrtanja čamca.

Eskimski obrat se uči u bazenu, gdje je voda topla, vidljivost u vodi dobra, tako da se početnik može koncentrisati samo na tehniku obrata. Ako nemamo bazen na raspolaganju, tehniku onda vježbamo na tekućoj vodi, ali je metodika malo drugačija.

U svakom slučaju, tehniku obrata moramo naknadno utvrditi u realnim uslovima, na divljoj vodi.

ISTORIJAT

Tehnika samopomoći pri prevrtanju kajaka eskimima je poznata već vijekovima, jer im je pomagala da prežive u ledenoj vodi. Misionari su već 1765. godine opisali deset načina na koje se eskimi po prevrtanju vraćaju u uspravan položaj. Među njima su tehnike oslonca na veslo ili harpun, cijelim zaveslajem ili pak golim rukama.

Zabiljleženo je da je 1927. godine Austrijanac Edi Pawlata prvi naučio eskimski obrat. Britanac, Gino Watkins, 1930. godine je učio obrat direktno od Eskima, ali je nedugo potom izgubio život u toku ekspedicije na Arktiku.

Današnja tehnika obrata, koja datira od 1965.godine, omogućena je usavršavanjem izgleda samog plovila i obavezan je sastavni dio kajakarenja na divljoj vodi.
PRINCIP OBRATA  

 1. Kajakaš sjedi u čamcu.

.... ST - težište tijela

.... SV - središte pritiska vode

.... T i VS su smjerovi djelovanja sila teže i vodenog pritiska. Kada je kajakaš u ravnotežnom položaju težište tijela ST i Središte pritiska vode SV su poravnati po vertikalnoj osi, upravnoj na pravac kretanja čamca.

2. Kada se čamac prevrne, na tijelo djeluje dodatna sila vodenog pritiska VS.

3. Tehnika obrata: kajakaš koji sjedi u prevrnutom plovilu pokušava zaveslaj unutrašnjom stranom lista vesla (sila F), koje dostiže površinu vode. Da bi podigli tijelo, središte sile se odmakne od strane koja je najbliža površini i poveća površinu na koju djeluje vodeni potisak.
Kako se tijelo približava površini njegova sila vodenog pritiska koja mu je pomagala da ispliva naglo slabi. Težište tijela je tada previše odaljeno od ose obrtanja i obrat izostaje, jer zaveslaj nije bio dovoljno silovit. Uzroke neuspjelog obrata treba popraviti poboljšanjem tehnike obrata, dodatkom pokreta bokom i približavanjem središta teže osi obrata.

 RAD  KUKOVIMA 

Uvrtanje u kukovima pomaže kajakašu da ispravi čamac do te mjere da lako počne koristiti uzgon vodenog pritiska da podigne tijelo iz vode. Tijelo je nagnuto prema špicu čamca licem okrenutim prema površini vode, ili zabačeno prema repu čamca licem okrenutim na gore u zavisnosti od vrste zaveslaja.

Jedno koljeno vuče čamac ka tijelu, a suprotno koljeno ga gura od tijela. Pri obratu sa zaveslajem u luku tijelo se ponaša kao zglob - uvijanje tijela se prenese u obrat čamca. Na ovaj način čamac okrećemo hitrim pokretom donjeg dijela tijela i tako dobijamo gibalni momenat.

PRIVLAČENJE TEŽIŠTA

Kad čamac dovoljno izravnamo pokretom kuka, treba težište tijela približiti čamcu kako bi dignuli tijelo iz vode.

To možemo učiniti na više načina:

........ naginjanjem tijela ka špicu čamca
........ naginjanjem tijela ka repu čamca
........ pregibanjem u struku preko čamca

Podizanje tijela zamahom rukama. Kako god pokušali da se dignemo iz vode, postoji zlatno pravilo da glava uvek ide posljednja iz vode, kako bi što više rasteretili težište tijela i primaknuli ga bliže osi obrata.